Bloginja iz Čajetine
Košarkastiji su bili igrači Napretka i u Čajetinskoj hali, igra je na momente i podsećala na onu vec viđenu u Aleksincu, još mi pred očima ona dominantna ruka Šikmana, ali ipak najveći utisak je kapitenski. Volim kada pisanje mogu da posvetim, da osvetlim i unesem pozitivnu atmosferu. Pobeda uvek olakšava i postavlja stvari na svoje mesto, Zauzeo je svoje i Jevdja , pa mu dajem prostora i tvdim da ništa bolje i zanimljivije u Čajetini nije uradio još od tretmana lučem. Opravdao je svoju ulogu u timu. Moj omiljeni dvojac, Mukanović / Marić, vratio je osmeh na lice. Klupu je bilo lakse gledti. Neka je i odmorio Smole. I dok se već crta nova, veća, bolja, posvecujem priču i ovoj, uvek nezgodnoj za protivnika, čajetinskoj hali. Mnogo me ostaje u njoj, iako ima i onih koji tvrde da košarku pratim od juče. Jesam parket više izgazila u opancima nego u Džordankama, ali to nije jedinica mere. Nisu ni emocije merljive. Nije ni ova sentimentalnost slučajna. Ne pamtim mnoga značajna imena, ne sećam se svih postava i faca, ali pamtim svaku Šanovu utakmicu.I dres veličine S pa sve do kapitenske trake. Statistiku zavoleh od udaje, pa ne mogu iznositi brojke. Ove redove zaslužile su prelomne trojke, i taj osećaj sigurnosti kada sa linije polete i skroz iz kolena podignu publiku na noge. Hvala Šanu i KK Zlatiboru na još jednoj pobedi, srecan rodjendan Jeleni i hrabro u derbiju. Do kraja.
Bloginja iz Čajetine
0 Comments
Slušala sam kako možemo da dobijemo Vošu. Mislim na način. I sve je bilo kristalno jasno. Vidim i ja tu njihovu igru.Znam kako su dobili Slobodu.Vidi se ta stara sprema, vidi se mladost, gipka kolena i mišići. Nisu igrači ni blizu povreda, imaju po 17-20 godina i znaju odakle dolaze i gde bi da idu. Imaju prvo mesto. Nemaju podršku građana, ni grada. Imali bi bar još 10 više navijača, da ih ja ne oterah. Još da i naše poterah... Još i da me ko čita... Derbi kola. Da li obe ekipe idu u viši rang?Lepa košarka, korektno suđenje, intimna atmosfera. Rezultatska klackalica. Zamalo da dobijemo utakmicu bez ijednog pleja. Sanelova faca: "Nemoj mene", dekoncentracija i umor. Vlajsovo sve. Nemam više snage i boli me sve što kažem, jer predugo traje.Gutačima energije, simulatorima, manipulatorima mogu samo da poželim kartu u jednom pravcu, koju priželjkuje toliko Čajetinaca. Imam i ja blokade, neispunjenih želja, forsiranja ličnosti, lutanja, ali šta Vas o tome briga, ja sam profesionalac i tako to i rešavam. Ne brine mi se Vlajsova briga. Gledaju mi se plejmejkerske majstorije. Izabrah lirsku formu, jer šta više kritički reći na temu. Najbolja je trenerova rečenica, prva na mestu koju postavih kao naslov. Kraj. Ostaje pitanje, ko može da reši tešku utakmicu? Ko podnosi tešku završnicu? Radić sa pet, Smola bez prilike za svoje faulove, Vulić bez šuta, Jevđić sa harmonikom, Mandić i Marić bez dobrih dodavanja, Kojić bez raspoloženih saigrača, Šane bez kapitenske trake, Čajetinci sa klupe... U igri gde glavni ne slušaju pomoćne, gde plejmejkeru uigrane akcije okreću glave, oslanjamo li se na domaći teren, viku, buku, podršku? Sve mora da se zasluži. Bez kiksa.
Ravničarski pozdrav od Bloginje. Novogodisnje sumiranje rezultata, poneki sastanak, novi članovi uprave, poboljšanje kvaliteta ekipe, zamena za povređenje, čekanje Godoa i idemo sigurno u visi rang. Na tabeli smo prvi, najbolji i najskuplji tim. Spisak novogodišnjih želja, otkačeno i prekriženo, realistično i objektivno. Na domaćem terenu, Futog štikliran, visoka je razlika.ne dobijaju se teško unapred dobijene utakmice, ne zaboravlja se nauceno gradivo na raspustu. Ne raspušta se uigrano. Šta se onda desilo?! Oni nisu imali šta da izgube. Da li smo mi mogli da izgubimo?! Utakmica koja je trajala koliko i prvo poluvreme. Protivnička ekipa koja deluje kao iskupljeni klinci u kraju, drugi put u ligi zamalo da iznenadi uspavale favorite.
Ponajviše sam posmatrala klupu. Cupkalo je na njoj dosta Čajetinaca, uzdalo se i verovalo u stvaranje prilike da zaigraju. Nije im na ruku išlo i to sto je više šutera i prazničnih kilograma na terenu. I biblioteka je imala korigovano, praznično vreme rada. Odmorili su i treneri. Đaci sad imaju dva zimska odmora. Kosarkašima i štabu se pripisuje predugačak jedan. Glavni i pomoćni, sedite, jedan. Ministarstvo naređuje školama da ne daju testove posle odmora. Da li je i ovaj vaš testirao profesionalce prebrzo i pretesko? Da li profesionalne face i deljenje grešaka na dopustive i nedopustive, uz favorizovanje, ono sto pise u trenerskim knjigama? Nadajuci se da kiksa ipak rezultatski nece biti, čekala sam ga držeci glavu. Jedino tako, šamarski, bilo bi glasno postavljeno barem pola ovih pitanja. Treneri bi bili prinuđeni da daju odgovor. Zašto ne i u formi izveštaja uz naslov : "Ko nije u formi"?! Čekajuci odgovore i već najavljen skener dvojice igrača, radujem se putu za Novi Sad. Bloginja aplaudira Smoli, Sanelu i Vuliću, a Mariću želi brz oporavak. Srećna svima Nova godina, a ponajviše onima koji me "ne čitaju". Nisam gledala utakmicu. Termin nije bio za majke. Izabrala sam bliže tribine i nadala se kvalitetnijoj utakmici, jer bolje vidim na blizinu. U Velikom parku predstava ravna lošem amaterizmu, dok Zlatibor osvoji vrh tabele. O ovoj našoj znam samo iz statistike. Ja joj verujem i puno mi govori. Prvo pogledam Smolinu minutažu. Gle čuda... Rašo Smola... Znajući da na moju podršku uvek može da računa gde god bila, igrao je kao da sam tu, verujući da stvari i od toga zavise. Skromna sam u tom odnosu, ali njegovo skromno je za trofej. Zato na svaki poen dodam još dva, za svaki skok osmeh više, za dabl-dabl, skromnost na skromnost. Za svako izvođenje posle prve greške, za svaki faul glup dodam samo: "Rašo Smolaaaa". Da nije skromnosti ko zna čega ne bi bilo. I u Čajetini, u hali, u školi, u prodavnici... Živela bih tamo gde je vrlina. Tuđe je sve bolje, skuplje, vrednije... Skromno ću reći, tvoj sam najveći fan. Izbori se za minute i ostani baš takav.
Bloginja Kolo kečeva. Domaćinska košarka i zadovoljna publika. Ova, Čajetinska, opet najzhtevnija. Prvi put se desilo da se izviždi igrač, ako ne računamo početne partije Đokica, dok se nisu svi navikli na frizuricu. Dokazano je još jednom da navijači ne praštaju izgubljene lopte i neefikasne završnice uz loše paseve. Niko nikoga ne čeka, prolazi prvi deo prvenstva. Košarka je dinamična. A ja evo čekam i Vlajsa i Jevđu do Vojvodine,kao jedna od strpljivijih i tolerantnijih. Volim loše protivnike. Ne toliko zbog lošeg podnošenja poraza, mada ima istine, već zbog šanse za sve. Podjednako šanse. Zadovoljna lica dece, koja bodre jednog od njih, znajući da ima mesta za sve koji u hali biraju košarku. Pa i neka se provozaju samo do gradova, ali neka igraju pod našim koševima. Subota je bila baš po mojoj meri. Istina, nekvalitetnija košarka, kao ono nekad, ali sve na svom mestu. I tad i sutradan. Za više ovakvih prilika, igraće KK Zlatibor do kraja polusezone. Naredna godina je nova.
P.S. U Vandome-u kao na terenu. Domaćem. By Bloginja Košarka je kolektivni sport. Pobede su deo timske igre, porazi rezultat loše igre ekipe. Trener podjednako zaslužan za oba scenarija. Knjiški. Početna ideja je bila da u blogovima ne izdvajam, ne imenujem, ne baksuziram i ne unosim nemir. Opet knjiški. Teren je nešto drugo. Na papiru se sve sme. Deseto kolo. Jos jedan igrač se "uhvatio", onaj "novi", koji ipak s obe noge na zemlji u prvoj gostujućoj utakmici, pridobi navijace i zaustavi zle jezike. Da ne kazem, prelomi utakmicu. Kako bih život učinila zanimljivijim i drugačijim, odgledah i ja uživo prenos utakmice bez ijednog predjenog kilometra do gostovanja. Atmosfera kilava, kašnjenje, kočenje, ni blizu energiji, adrenalinu i emocijama sa tribina. Nismo ni dali šansu Kolubari da nas iznenadi, složismo se da je Zlatibor favorit. Pa onda pogledasmo u već standardno preplašenu i neorganizovanu igru Dulovih izabranika. Krenu nervoza uz ponosno jedinstvo i istovetno misljenje i analizu, koje nas cini jacim i mnogo bitnijim u celoj priči nego što zapravo i jesmo.Volim navijače i blago našem klubu. Hvala Sanelu, opet ga izdvajam i dodeljujem titulu majke ekipe. A pobedi se u zube ne gleda, barem ja ovog puta neću. Zato vas pozivam da komentarišete, pišete i budete deo košarkaške priče i možda istorijske sezone kada se gazi u viši rang. Možda osvojite i vaučer za proslavu.
By Bloginja Podrška je najbitnija. Kad neko stoji iza tebe i veruje da radiš pravu stvar. Još jedno uspešno gostovanje. Nadigran je rival koji nije uspeo da pruži otpor, iako su postojala strahovanja da ne proigraju baš sad. Dok u komšijskoj Slobodi vri atmosfera uz identičan scenario kao kod nas u Šekijevoj sezoni, Zlatibor privodi polusezonu kraju uz povoljan raspored i sa zaspalom tenzijom. U igri za viši cilj. Nakon celodnevne ekskurzije s tiketima u džepu, najuporniji ljubitelji košarke i hrono hrane, pružili su podršku i u "revijalnoj" utakmici. Ovoga puta ipak u senci navijačkog reda Kojić familije. Podsetili su na ljubav, pozitivan stav, veru i ponos. Na sve ono čega je sve manje na terenu i tribinama. I znam da su zaslužni za dobru igru, za osmehe, snagu i motiv. Kada bismo samo svi mogli da igramo pred svojima, za naše. U savremenoj košarci je sve više igrača koji dolaze i odlaze bez znanja, prašine, podrške i pozdrava. Tržište, menadžeri, bonusi, procenti. Želim da košarka u Čajetini zivi uz podrsku mama, tata, seka, baka, deka. Samo oslobodite svoje glave, teorije zavere ne igraju ovu igru, mi volimo naš klub. Bistrih glava u nove pobede. Zlatibor za sve Čajetince.
By Bloginja Tri profesorke koje su izvele generacije dece na pravi put - baksuzi. Inženjeri građevine, elektrotehnike, mašinstva - akademski građani - baksuzi. Arhitekte, lekari, advokati, pravnici... Ma džaba im sve diplome kad su najobičniji baksuzi. Da su manje knjiga čitali, možda bi KK Zlatibor bolje igrao. Možda bi sve bolje bilo da na tribinama ne sede konobari, kuvari, automehaničari, trgovci, hotelijeri, pošteni i vredni ali sa tom jednom malom natprirodnom manom koja naš tim sputava i koči. Možda bi Jevđić uhvatio koju loptu u reketu da na tribinama nema upravnika skijališta, proverenog baksuza. Možda bi Smolović prestao da pravi taj nepotreban faul kada ga ne bi gledali majka, tetka, tečo i rođak. A sto puta im je rekao da ne dolaze. Ova što prodaje osiguranje ko da namerno nosi polisu u džepu i svojom aurom koči Vlajsa i njegovu povređenu nogu. Kojić može osvojiti još pet svetskih titula al u Čajetini se neće naigrati jer ga sa tribina gleda kompletno odeljenje V-3, specijalizovano za malerisanje svetskih šampiona (priča se da je zbog njih i Novak izgubio). Jedan vozač kamiona prati klub od osnivanja samo da bi igrače cveljao svojim pakosnim mislima. Odabere tako nekoga ni krivog ni dužnog, i evo, Stevović nije više mogao da izdrži. Marić senior dolazi iz Užica na svaku utakmicu samo da maleriše svog naslednika, da ga ne daj Bože ne prestigne i ne ostavi veći trag u Zlatiboru od njega svojevremeno.
Svi oni aplauzi, poderana pluća i glasne žice... Probušene kože na bubnjevima... Tona iseckanog novinskog papira... Sve je to najobičnija maska koja je napokon pala. Vizionar je konačno raskrinkao pravu nameru navijača u Čajetini. Ko zna kada je Zlatibor mogao da uđe u prvu ligu. Nije, jer na tribinama sedi jedan frizer, koji baksuzira već 37 godina. Blog'n'rolla Vanredno kolo uz približnu kvotu. Derbi kola. U veliku pobedu pošlo se na mala vrata. Visoki dohvatili glavama plafon, široki se skupili, mnogi ni prag nisu prešli, a čulo se i hop pre skoka. Triput se merilo, ali ko ce da preseče?! Uz podršku navijača kakva se ne viđa na tribinama u ovoj ligi, igrači nisu opravdali svoju ulogu. Ulogu budućeg prvoligaša. Krupan zalogaj, a? Ulog veliki, a sastanak na kom ce se deliti uloge je "sutra". Ad hoc, pa sa klupe skok. A pod košem jok. Svi bi da se mešaju. Glavnim ulogama skače cena. A u autobusu iza niko i nije čekao hvala. Al ne mora bas kuđenje, vala. Baksuzluci iz druge korpe vire. Stidljiva igra, nelogični potezi, neopravdane prozivke, neprimereno ponašanje i najlošija rola silnih šutera. Bez diranja glavnih glumaca. Šticenici. Predstava. Uz opsti utisak da se nema volje i snage onda kad najvise zgusne i pritisak stisne. I jeste sudjenje začinilo čorbu, ali nisu oni ti koji su gubili lopte i spuštali glavu u poziciji za šut. Budi iznad stvari koje se ne mogu menjati, jer si tu pošao. Iznad, na vrh tabele. A oskar ide.... Oskar ide.... Stevoviću. Ne zbog partija, solidnih, prosecnih, vec zbog čovecnosti. Čovek je odigrao dobru ulogu. Svestan sebe, situacije, atmosfere. Bravo! Predstava se nastavlja, s moje strane uz MUK sa tribina.
Bloginja. Pobedili smo direktnog konkurenta. To je jedino bitno. Lavež pasa je oterao crne mačke, sportsku sreću najavile su ptice. Južnjačka magija slabija u završetku. Igrajmo u svakom kolu, Čete su uz vas.
Bloginja |