SLOBODA ILI NIŠTA

Postoje utakmice koje moraju da se dobiju. Koje su imperativ. Nije to odlika malograđanštine i zatvorenih umova. To je cena izraza kao što su hram i srce košarkaško. Ko se daje ima pravo i da traži. Zato hvala. Za sve dobro što budite u nama. A atmosfera nije mogla biti kao za derbi, jer ni utakmica to nije bila. Dva tima, tako blizu, a tako daleko. Kao komšije koje ne govore, iako imaju zajedničke rođake. Smirenih strasti, bez velikih prozivki, ispratismo meč neravnopravnih protivnika. Učim da je sve to sport, stvar trenutka, ritma... Nisam ni bila za trubački, već onaj proizveden dlanovima, grlom i koji prati pesma. Ima li teških gostovanja, ili su sva takva? Ima li favorita, dobrih i loših priprema? Teških i lakih utakmica? Jake ili slabe lige? Ulazi li se s jednim ili šest poraza? Jak si ako si svoj i u tuđoj kući. Ne gledaju mi se preplašeni, izgubljeni, ničiji... Neorganizovani, loši đaci. Hrabro i u Pirotu. Sve što ne valja, gurnite pod ćilim.
p.s. Simbolično ili ne, veče provedoh kao Kip Slobode. Kao da sam znala kako će Šekularac propratiti utakmicu sezone.
​
Večiti Smolin fan, Bloginja.