
Sead Begović (1949-2012)
Rođen u Sarajevu, a 1971. godine došao je u Čajetinu. Jedan je od osnivača kluba, dugo godina je bio sekretar kluba i član uprave. Više od dve decenije bez njega se nije moglo zamisliti funkcionisanje KK Zlatibor. Bio je i dvanaest godina delegat košarkaškog saveza Jugoslavije. Po osnivanju SOFK-e u Čajetini, povereno mu je mesto sekretara. Uvek je isticao pomoć Aleksandra Vasiljevića u osnivanju kluba i Vlada Marjanovića u radu kluba. Kao veliki entuzijasta i istinski zaljubljenik u sport, a posebno u košarku, uspeo je da klub od amaterskih početaka u parku dovede do jednog od najorganizovanijih srpskoligaša, koji je uvek krasilo pravo prijateljstvo i odlični odnosi sa svim bivšim igračima, trenerima, navijačima, ali i protivnicima. Jedan je od najzaslužnijih ljudi što je Čajetina još 1985. godine dobila sportsku dvoranu. Uvek je bio na usluzi igračima i stalno je potencirao značaj pomoći iskusnih igrača iz Užica i neophodnosti stručnog rada sa mladim igračima. Uspevao je da ostvari odlične odnose sa lokalnom zajednicom i privrednim subjektima, što je klubu donosilo povoljne uslove za rad i takmičenje. Svojim ličnim kontaktima omogućavao je odlične odnose našeg kluba sa najvećim klubovima bivše Jugoslavije i njihov dolazak u Čajetinu.
|

Radomir Raković
U košarkaškom sportu poznat pod nadimkom Andrejev, u našoj sredini kao Rakac, rođen u Branešcima, kod Čajetine 1953. godine. Košarku počeo da igra u KK Sevojno 1969. godine, koje se 1971. plasiralo u drugu saveznu ligu, a od naredne godine, klub se zvao Raketa. Igrao je u Prvom Partizanu do osnivanja Zlatibora, u čijem je nastajanju imao jednu od najvažnijih uloga. Bio je igrač,nezamenljiva jedanaestica, a zatim dugo godina trener prvog tima, trener mlađih selekcija, generalni sekretar, predsednik kluba, član uprave. Radio je istrajno i maksimalno posvećeno na unapređenju funkcionisanja i napredovanja kluba. Fer plej je Rakoviću uvek bio iznad rezultata i zbog toga su ga izuzetno poštovali i sudije i protivnici i navijači. Saigrači su ga obožavali zbog požrtvovanosti, spremnosti na šalu, ali i zbog umeća na harmonici i pesmi koju je počinjao kada su se slavile pobede. Njegova oproštajna utakmica protiv Partizana, 25.aprila 1985. godine, bila je pravi spektakl u čajetinskoj dvorani. U najtežim, devedestim godinama, preuzeo je klupu Zlatibora i vratio ga u prvu srpsku diviziju. U proleće 1996. godine, samo je jedna pobeda nedostajala za ulazak u drugu ligu. Ponosan je na 35 godina košarke u Čajetini.
|

Želimir Džambić
Popularni čajetinski Praja, Džambo je boje matičnog kluba branio ravno dve decenije. Rođen je u Čajetini, 1961. godine, a kao najbolji basketaš iz parka, zaigrao je u klubu od osnivanja i već na prvoj zvaničnoj utakmici ivanjičkom Javoru ubacio je 15 poena, kojih se uvek seća. Nosio je dres sa brojem 14 i po tome i šutevima iz ćoška bio prepoznatljiv. Neverovatno borben, pravi sportista u svakoj utakmici. Iako su ga mnogi zvali ostao je do kraja karijere u svom Zlatiboru. Radio je sa mlađim selekcijama i trenirao i uspešnu generaciju 1971.godišta, a zatim igrao devedesetih godina sa njima i dao ogroman doprinos da klub preživi. Trenirao je i veoma talentovane generacije dečaka 1983/84. godište i organizovao čuvene uskršnje turnire u Čajetini. U dužem periodu bio je u upravi kluba i aktivno pomagao rad kluba, posebno mlađih selekcija. Bio je i ostao istinski idol dečacima koje je trenirao ali i onima koji su igrali samo basket. Veruje u budućnost Zlatibora i uveren je da će se san o prvoj B ligi ostvariti.
|

Duško Pantović
Debitovao u prvom timu sa 17 godina, a u klubu je više od dve i po decenije. Rođen je u Užicu 1971. godine i celu uspešnu igračku karijeru proveo je u Zlatiboru. Radio je i radi kao trener mlađih selekcija i član stručnog štaba. Popularna petnaestica bio je sjajni košgeter i pravi majstor za trojke. Rekord karijere ostvario je u sezoni 1993/94. godine kada je pećkoj Budućnosti ubacio 49 poena u hali u Čajetini. Njegova mera bila je tridesetak koševa svakom protivniku. Više puta nastupao je za selekciju srpske lige. Istinski je naslednik i učenik Želimira Džambića. Ni lom noge nije ga dugo odvojio od terena i utakmica. Kao zaštitni znak Zlatibora uvek ističe drugarstvo i odličnu atmosferu. Ubeđen je da će Zlatibor još dugo vremena biti veliki klub iz male varoši.
|

Strajin Nedović
Neprekidno je u klubu tri ipo decenije i prošao je kompletan put od pionira do šefa stručnog štaba. Za prvi tim je nastupao 20 sezona a uporedo sa igračkom gajio je i trenersku karijeru sa mlađim selekcijama kluba. Sa generacijom 1994. je ostvario solidne rezultate osvojivši titulu u centralnoj Srbiji. Nakon 5 godina provedenih na mestu pomoćnog trenera prvog tima, od sezone 2018-19 je promovisan u prvog trenera, gde je ostvario najviši plasman u istoriji kluba - 3. mesto KLS lige i plasman u regionalnu ABA 2 ligu.
|

Ivan Tmušić
Kao igrač je prošao sve omladinske selekcije u klubu i nakon 17te sezone u prvom timu Zlatibora okačio je patike o klin. Bio je deo jedne generacije Zlatibora sa Stamatovićem, Rajovićem, Didanovićem, Smolovićem, bez čije posvećenosti i odricanja klub danas možda ne bi ni postojao. Prošao je sa Zlatiborom sve lige: od Druge i Prve srpske, preko B i KLS do Superlige i kupa Radivoja Koraća - čime je prema rečima bivšeg trenera Vanje Guše - prešao košarkašku igricu.
|